top of page

USUDI SE - MISLITI SVOJOM GLAVOM O ONOME ŠTO JEDEŠ

Updated: May 25, 2023


Zdravlje i sreća dolaze IZNUTRA. Rečenica koju ste čuli tisuću puta. Da li vas je dotakla? Da li vas je potakla? Većinu vas nije, jer vam nitko nije objasnio što ona zapravo znači.

Svatko od nas ima pravo promatrati, isprobavati i donositi zaključke - to su naša osobna eksperimentiranja. Pomoću njih držimo nadzor nad svojim životom.

NAŠE OSOBNO ISKUSTVO je nezamjenjivo bilo kakvim stručnim brojkama, statistikama i teorijama. Kada sami počnete povezivati posljedice s uzrocima postajete SVJESNI što možete očekivati. Svjesnost vam omogućava da na svakodnevnoj bazi ostvarujete željene ciljeve svojim svjesnim djelovanjem, umjesto da stalno slijedite savjete "onih koji znaju bolje".

Sve dok se nadamo da drugi brinu o nama više nego što mi sami brinemo o sebi,

kad dopustimo da drugi razmišljaju i promatraju za nas, postajemo prisiljeni

raditi što drugi traže od nas pa makar nam to i nema smisla.

Tako drugima prepuštamo svoju moć, a mi postajemo slijepi i gluhi.

Cijelo čovječanstvo živi po nekim ustaljenim pravilima koje skoro nitko ne propituje. Svaka kultura, nacija, religija ima svoje ukorijenjene dogme koje su tu stoljećima i zapravo stišću, guše i oduzimaju slobodu ljudima. Uglavnom nisu tu da bi ljudima bilo bolje, nego su tu da im stave jaram oko vrata, da pognu glave, ne gledaju oko sebe, ne pitaju i ne žele - nego samo da izvršavaju uglavnom stvari koje nemaju smisla niti ih čine sretnima.

Zato je fokus na vanjskim stvarima i onome što se događa oko nas, a ne u nama.

Nametnuti brzi život, stereotipi poput izgleda, auta koji voziš, kvarta u kojem živiš, gdje radiš, s kime se družiš, koliko imaš lajkova na društvenim mrežama zapravo nas iscrpljuje i udaljava od nas samih. Ne poznajemo sami sebe dovoljno da bi znali što nam treba, što želimo i kako da do toga dođemo.

Ali ono što je sve više ljudi počelo uviđati, da nisu sretni, bez obzira na to što posjeduju, bez obzira što su "uspjeli" u svim aspektima koje današnje društvo nameće. Osjećaju prazninu, nezadovoljstvo i nemir.

Tu dolazimo do one prve rečenice:

Zdravlje i sreća dolaze IZNUTRA.

Kada su nam tijelo, duh i um u sinergiji, ništa izvana ne može utjecati na naš mir,

naše odluke i način života, a samim time niti na našu sreću.

Niti jedna promjena nije lagana i na neki način donosi neugodu. No, ne zadugo. Sve dok ne uvidimo da je zapravo bolja od načina koje smo koristili do tada i za koje smo mislili da su najbolji izbor za nas.

Ali da bi promjena nastupila MI SAMI MORAMO DONIJETI TU ODLUKU.

Mi sami moramo to željeti, ne zbog drugih, ne za druge nego zbog sebe i jedino zbog sebe.

Zato je ovaj članak za one koji se usude misliti svojom glavom, donositi odluke na temelju svoje intuicije, iskustva i odabira, a ostaviti po strani "pametne i dobronamjerne savjete onih koji znaju najbolje jer su stariji, jer su pametniji, jer jednostavno - znaju."

Već godinama proučavam, isprobavam i učim o prehrani. Pročitala sam puno knjiga, usporedila različita mišljenja, gledišta, istraživanja, no ono najbitnije, isprobala sam puno toga na sebi (i na svojoj obitelji) i na temelju toga donijela zaključke što je dobro za mene, pa to primjenjujem i dalje. Na to me nije potakla čista znatiželja nego potreba. Moja starija kćerka je oboljela od alergija i stalno je imala problema sa probavnim sustavom, pa se pojavila intolerancija na mnoštvo hrane i zato sam krenula u istraživanja i probavanja što bi joj odgovaralo i kako da pomognemo organizmu da se oporavi. Napravili smo značajne pomake, no nismo uvijek bili dosljedni u pridržavanju odgovarajuće prehrane. Svi koji imaju djecu, znaju da je ponekad (čitaj često) problem nahraniti ih jer ne vole povrće, samo nešto malo voća, skloni su jesti uvijek iste obroke i ne žele raznovrsnost na tanjuru. Ne kažem da su sva djeca takva, ima i onih koji zaista jedu sve što stavite pred njih, no naše dijete nije bilo jedno od ovih "baš me briga što jedem".

I kako to inače bude u životu, iako znate neke stvari ne pridržavate ih se stalno, jer se koliko toliko osjećate dobro, imate puno planova, obaveza, vrijeme juri, treba sve stići obaviti i tako prehranu malo zapostavite, kupujete stvari koje ne bi trebali, ali to je samo sada jer nemate vremena nešto spremiti ili su djeca jako gladna, a to se brzo napravi (npr. nugetsi, njoke, tjestenina, konzervirana hrana i slično) i onda vas iznenada nešto udari po glavi - nešto neočekivano, nešto što se događa drugima...

Moje dijete je oboljelo od sarkoma mekog tkiva. Sa 15 godina. Taman je krenula u srednju školu kojoj se toliko veselila... i najednom je sve stalo. Nije mogla više ići u školu jer je krenula na kemoterapije. Izlasci, druženja - sve je to palo u drugi plan. Život nam se preselio u bolnicu.

Kad vam se tako nešto dogodi, nakon prvog šoka i nevjerice, priberete se i počnete razmišljati. Sve one priče koje sam godinama čitala o ljudima koji su preboljeli rak,

koji su se sami izliječili počele su dobivati svoj smisao.

Prva i osnovna stvar koju su promijenili bila je PREHRANA!

Tada sam zaista počela povezivati mnoštvo stvari koje sam naučila i isprobala.

Iako ne volim kuhati (ali kuham dva do tri puta dnevno) uvijek se vrtim oko spremanja hrane za sebe i za moju obitelj. Uz to morala sam izaći iz onog poznatog i početi spremati hranu na drugačiji način i promijeniti način razmišljanja o hrani i pripremi.

Podijelit ću sa vama ono što sam sama naučila o prehrani, što zapravo znači zdrava prehrana, što je to organska hrana, kakav utjecaj ima na naše zdravlje, koje su skrivene zamke na koje najčešće padamo, zašto se toliko priča o šećerima, što nam prešućuju o masnoćama i kako je sve to povezano sa bolestima današnjice, lošim raspoloženjima i trovanju samih sebe - iznutra.

Da bi zaista mogli donijeti dobru odluku za sebe morate biti informirani, mora vam biti jasno o čemu se govori i to o čemu se govori što to zapravo znači za vas i vašu dobrobit.

Ljudsko tijelo je fantastičan instrument instruiran životnom energijom i prilagođen prvenstveno prirodnom načinu života, što uključuje hranu, aktivnost, samoizlječenje i obnovu.

Daleko smo odmakli od načina života kakvog su imali naši preci koji su živjeli u prirodi, hranili se onim što su imali ili što su ulovili. Pogotovo kada nisu znali sami uzgojiti povrće, žitarice ili meso. Životni vijek bio im je kraći nego što je danas ali se nisu borili sa raznim bolestima koje su nama postale "normalne".

U Kini su ljudi liječnicima plaćali da ih održavaju zdravima, na svim razinama ne samo na fizičkoj jer čovjek se ne sastoji samo od fizičkog tijela, tu je um, emocije i duh. Dok su sva četri nivoa u sinergiji, čovjek zrači zdravljem. Ako je jedna komponenta narušena, to će se očitovati kroz neki vid narušenog zdravlja. I zato, kada bi se razboljeli, tada su prestali plaćati liječniku, jer se nije dobro brinuo za njihovo zdravlje. Bolesnog čovjeka liječnik je morao izliječiti i tek kada bi mu se zdravlje ponovo vratilo, tada bi ga nastavio plaćati.

Danas su stvari malo drugačije. Zdravstveni sustav zapravo postoji da bi liječio bolesne, a ne da bi prevenirao bolest i održavao ljude zdravima.

No vratimo se mi na početak, našoj hrani.

Što je to ZDRAVA PREHRANA o kojoj se sve više govori i piše?

Postoje razne vrste prehrane, do nedavno su bile popularne svakave dijete koje se na kraju nisu pokazale baš učinkovite jer ih ne možete provoditi čitav život, a kad s njima prestanete vratite se na nezdravi početak, skupljanju kilograma i lošem raspoloženju.

Da bi organizam zaista bio zdrav, da ga ne bi zadesile kancerogene, autoimune i svakojake druge boleštine, mora biti ALKALAN (lužnat) I OPSKRBLJEN KISIKOM.

Davne 1924. Otto Heinrich Warburg njemački fiziolog i liječnik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1931. godine, otkrio je da je kiselost i nedostatak kisika u organizmu glavni razlog za nastanak raka.

Pravilnom i prirodnom prehranom tijelo održavamo alkalnim unoseći u njega upravo namirnice koje će nam u tome pomoći.

Alkalne namirnice sadrže vrlo malo ili nemaju uopće kiseline i ne stvaraju je. To je većina povrća, mnoge vrste voća, hladno prešana ulja, neke žitarice i sve začinske biljke.

Namirnice koje stvaraju kiselost u organizmu su životninjske bjelančevine, kofein, tvornički prerađena hrana i šećer. Iako puno slabije i u bjelančevinama biljnog podrijetla se kriju kiseline, primjerice u mahunarkama.

Većina ljudi jede znatno više bjelančevina nego što je potrebno (konzumacija mesa) i na taj način zakiseljuju organizam, a da toga nisu svjesni. Iako bjelančevine pomažu da se brže smršavi, s druge strane uništavaju zdravu kiselo-alakalnu ravnotežu tijela.


Alkalne namirnice su:

Povrće: brokula, kupus, špinat, raštika, lisnata salata, krumpir, batat, klice graha, sojine klice, alfalfa klice, cikla, krastavac, avokado, buča, celer listaš, celer korjenaš, mrkva, heljda, blitva, kupus, kiseli kupus, quinoa, šparoge, crvena paprika, prokulice, cvjetača, tikvice, zelene mahune, poriluk, zelena salata, luk, peršin, grašak, rotkvice, špinat, rajčica

Svježe voće: banane, lubenica, papaja, mango, grejp, jabuka, kruška, smokve, grožđe, kivi, naranče, ananas, jagode

Žitarice: amarant, kvinoja, raž, heljda, proso

Svježe začinsko bilje: bosiljak, ružmarin, majčina dušica, vlasac

Orašasti plodovi: bademi

Kvalitetno hladno prešano djevičansko biljno ulje i ulje orašastih plodova i sjemenki: laneno ulje, maslinovo ulje, bučino ulje, konopljino ulje

Čista i mineralna voda, biljni čajevi, povrtni čajevi

Masline, limun, limeta, češnjak

Orijentalne gljive shitake, maitake, gljive poput bukovača, lisičarki i šampinjona Morske alge kao što su nori, kombu, wakame

Soja i sojini proizvodi, sezamove sjemenke Med U srednje kisele namirnice spadaju: Biljne bjelančevine: slanutak, grah, leća Svježi mlijecni proizvodi: svježi sir Orašasti plodovi: indijski oraščići, kikiriki, pistacije

Izrazito kisele namirnice su: Životinjske bjelančevine: svinjetina, riba, piletina, janjetina, govedina Prerađeni mliječni proizvodi: zreli sir Rafinirana ulja i masti: margarin, kukuruzno ulje, industrijski prerađeni proizvodi, konzervirana hrana Hrana koja sadrži rafinirani šećer i brašno: konzervansi, gazirana pića, keksi, bomboni, čokolada, bijeli kruh Kava, alkohol


Stalno se susrećemo i sa polemikama oko masnoća. Svako toliko možete pročitati da je neko ulje dobro, a nakon godinu dana otkriju neko novo koje je izvanredno, a ovo koje je do sada bilo fantastično više ne vrijedi jer je ili kancerogeno ili ipak nema svojstva koja su mu pripisivali. Pa stalna nadmudrivanja oko margarina i maslaca.

Teško je biti pametan i znati kome vjerovati, zato su tu bitna naša iskustva i promišljanja koja će nam pomoći u odabiru onog što je najbolje za nas.

Njemačka znanstvenica, ljekarnica, kemičarka i fizičarka Johanna Budwig posvetila je svoj život proučavanju masnoća te njihovom utjecaju na zdravlje čovjeka. Svojim znanstvenim radovima i otkrićima zasmetala je prehrambenoj industriji te su je na mnoge načine zastrašivali. No ona se počela i profesionalno baviti prirodnom medicinom i pomogla je stotinama tisuća ljudi koji su oboljeli od raznih kancerogenih, autoimunih, srčanih i neuroloških bolesti te je i na taj način dokazala točnosti svojih teza oko zdravih i štetnih učinaka ulja i masnoća.

Ona navodi da je ulje vitalni sastojak našeg vremena. Masnoće reguliraju cjelokupni metabolizam, sudjeluju u stvaranju novih stanica, daju energiju i zbog toga su značajnije od bjelančevina i ugljikohidrata. Jedno od najzdravijih ulja je laneno. Ono je lako probavljivo i pomaže u pretvaranju masnoće sa kisikom u energiju. Ne koristi se za kuhanje i pečenje nego isključivo hladno.

Ako se prirodne masnoće izmjene na umjetan način kako se ne bi kvarile duže vrijeme (vjerojatno ste čuli za njih kroz pojam trans-masti), onda se uništi kompletna osnova zdravog hranjenja. A upravo se to radi danas u prehrambenoj industriji kako bi hrana koju kupujemo imala što duži rok trajanja, a na uštrb našem zdravlju.


Sve dok se osjećamo dobro, nemamo zdravstvenih problema ne razmišljamo o tome što zapravo unosimo u sebe i kako time odmažemo našem organizmu. Kako je za većinu ljudi svakodnevnica zapravo čisto preživljavanje koje se svodi na dobru računicu kako sa ono malo novaca što ga imaju izvući mjesec i pri tome si ne zakinuti previše stvari, kupovanje namirnica se svodi na cijenu, a ne na kvalitetu i pravilan odabir. Ljudi nisu svjesni KOLIKO JE BITNO što jedu jer ne vide što se događa u organizmu i sve dok on dobro funkcionira ne postavljaju pitanja kako je, da li se muči, da li treba više raditi da preradi sve ono što dođe u njega, da li ima kapacitete za to i ako ih nema, kako će se to odraziti na nas.


Pokušat ću vam to slikovito prikazati.


DEBELO CRIJEVO

Krenimo sa trovanjem na fizičkoj, nama vidljivoj razini.

Svi toksini iz svih dijelova tijela, uključujući i mrtve stanice kojih ima na milijune, završavaju u ljudskom kanalizacijskom sustavu - debelom crijevu. Ono je puno otpadnih tvari koje su prepune otrova i uglavnom ih ne želimo niti gledati.

Dr. sc. Bernard Jensen jedan od najuglednijih svjetskih stručnjaka sa područja nutricionizma i autor brojnih knjiga o zdravlju potvrdio je:

«Svaki program čišćenja trebao bi početi od debelog crijeva... U 50 godina koje sam proveo pomažući ljudima da pobijede bolesti i invalidnost, postalo je savršeno jasno da loš odnos prema crijevima leži u korijenu zdravstvenih problema većine ljudi. Nakon liječenja više od 300.000 pacijenata, mogu reći da prije nego što se poduzme bilo kakvo djelotvorno liječenje

uvijek je potrebno najprije se pobrinuti za crijeva.


TOPIVA I NETOPIVA VLAKNA

Da bi izbacili te otpadne tvari iz organizma nužna su nam VLAKNA. Bez njih, potpuno izbacivanje otpadnih tvari gotovo je ili potpuno nemoguće.

Postoje dvije vrste vlakana: topiva i netopiva.

Topiva se nalaze u voću, grašku, grahu, zobenim mekinjama. Njihova konzistencija slična je gelu i pomaže pražnjenju crijeva povećanjem volumena stolice u debelom crijevu. Određena topiva vlakna vežu kolesterol u tankom crijevu i izbaciju ga iz tijela, dok pektini usporavaju oslobađanje šećera sadržanog u hrani koju jedemo i na taj način smanjuju rizik od dijabetesa.

Netopiva vlakna nalaze se u zelenju, kori voća i povrća, orašastim plodovima, sjemenkama i ljuskama žitarica. Izgledaju poput spužve i zaista služe kao čarobna spužva, jer svaki djelić vlakna može apsorbirati nekoliko puta više toksina od svog volumena.

Možemo to usporediti sa spužvom koju koristimo u kuhinji. Za čišćenje nikada ne koristimo nešto glatko, poput papira ili plastike. Spužve su vlaknaste i zbog toga olakšavaju čišćenje tako što apsorbiraju prljavštinu.

To rade i netopiva vlakna, uhvate toksine i izbace ih iz tijela u zahodsku školjku.

Ukoliko u tijelu nema vlakana, onda posao eliminacije toksina preuzima naša koža i posljedica toga je bubuljičavost i grubost. Ako su crijeva začepljena tijelo pokušava lučiti sluz kroz oči, nos, grlo, znojimo se puno više - koristi sve raspoložive kanale kako bi se riješilo toksičnih tvari. Gledajte to ovako, crijeva su vrata kroz koja izbacujete smeće. Ako su vrata zatvorena onda će smeće početi izlaziti kroz prozore na kojima se nalaze komarnici.

Danas imamo hrpe nepobitnih dokaza za brojna ljekovita svojstva vlakana. Evo samo nekih:

- vlakna mogu ojačati bolesno srce, snizuju kolesterol što smanjuje opasnost od bolesti srca, sprječavaju nastanak raznih oblika raka, smanjuju rizik od raka i vežu kancerogene tvari, mogu smanjiti opasnost od dijabetesa i ublažiti već dijagnosticirani dijabetes, ublažavaju oscilacije šećera u krvi usporavanjem apsorpcije šećera, mogu ojačati imunosni sustav, održavaju naše debelo crijevo zdravim, oslobađaju od opstipacije i potiču redovitost stolice, sprečavaju nastanak žučnih kamenaca, potiču rast korisnih probavnih bakterija, pomažu nam da skinemo kilograme, obuzdavaju prejedanje, itd.


HOMEOSTAZA

Samo živi organizmi imaju sposobnost obnavljanja i to je jedina sila koja može izliječiti bilo koju bolest. Sve druge tehnike liječenja koje su izmislili ljudi mogu biti uspješne samo ako su usmjerene na to da pomažu prirodnoj sposobnosti samog tijela da se popravlja. Ljudsko tijelo može preboljeti neku bolest samo ako se sve tjelesne tvari kao što su limfa, krv, hormoni i sve ostalo održava unutar određenih optimalnih parametara.

Fiziološki proces koji sve tvari u tijelu održava na razinama nužnim za optimalno zdravlje tijela zove se homeostaza.

Taj proces ekstremno je složen, no ono što je najvažnije za shvatiti, pomažemo li našoj homeostazi - brinemo se o svom zdravlju na najbolji mogući način.


ŽELUČANA KISELINA

Koliko i što znamo o želučanoj kiselini? Koliko smo uopće upućeni u njezinu važnost u našem općem zdravlju?

Nitko nam ne govori koliko je presudno imati normalnu količinu želučane kiseline u želucu. Vjerojatno vam niti vaš liječnik to nikada nije spomenuo, niti vas je za nju pitao ili još manje testirao.

Postoji mnogo knjiga i znanstvenih članaka upravo na tu temu. To je područje koje se proučava već desetljećima.

Profesor W. A. Walker s Katedre za prehranu Harvardske škole za javno zdravlje kaže: "Medicinske istraživače od 1930-ih zabrinjavaju posljedice nedostatka želučane kiseline. Iako još uvijek nisu potpuno jasne sve posljedice po zdravlje, neke su dobro dokumentirane".


Niska kiselost u želucu (hipoklorhidrija) stanje je koje se javlja kad ljudsko tijelo nije sposobno proizvoditi odgovarajuće količine želučane kiseline. Ona dramatično utječe na probavu i apsorpciju većine hranjivih tvari neophodnih za zdravlje. Većina minerala (npr. željezo, cink, kalcij i vitamine B kompleksa) treba određenu količinu želučane kiseline da bi uopće mogli biti apsorbirani. Bez želučane kiseline, neizbježno dolazi do nedostataka hranjivih tvari koji vode do bolesti.

Pored apsorpcije, želučana kiselina trebala bi uništavati sve štetne mikroorganizme, patogene bakterije, parazite i njihova jajašca, te gljivice koje uđu u tijelo kroz usta. Ako imamo nedostatak želučane kiseline ne postoji barijera protiv parazita. To također dovodi do apsorpcije nepotpuno probavljenih molekula bjelančevina te se oni apsorbiraju u krvotok i izazivaju alergije i imunološke poremećaje.

Prirodna razina želučane kiseline opada sa starošću osobe, posebno nakon četrdesete. Tada većina ljudi počinje dobivati sijede dlake kao rezultat nedostatka hranjivih tvari koje vode do bolesti. Razina želučane kiseline može se početi smanjivati i ranije ako zlostavljamo svoj probavni trakt, ili cijelo tijelo, suvišnim količinama hrane, upotrebom kemikalija i stresom. Prejedanje, posebno pretjeran unos masti i bjelančevina, iscrpljuje stanice stijenke želuca koje luče želučanu kiselinu.

S niskom razinom želučane kiseline povezane su mnoge bolesti: razmnožavanje bakterija,

kronična kandidijaza, paraziti, Addisonova bolest, multipla skleroza, artritis, astma, autoimuni poremećaji, celijakija, karcinom želuca, depresija, dermatitis, dijabetes, ekcemi, vjetrovi, bolest žučne vrećice, polipi na želucu, gastritis, hepatitis, hipertireoza,

mijastenija gravis, osteoporoza, psorijaza, rozaceja, ulcerozni kolitis, urtikarija i vitiligo.

To je jedina kiselina koju naše tijelo stvara. Sve druge kiseline su nusproizvodi metabolizma, i uklanjaju se što je moguće brže.

Osim hrane i stres je jedan od čimbenika koji utječe na našu pH ravnotežu. Kako bilo koji stres potencijalno može ostaviti kisele ostatke u našem tijelu tako i suprotno, svaka aktivnost koja je smirujuća i opuštajuća može nas učiniti alkalnijima.

Slušanje ili govorenje grubih ili bijesnih riječi, ljubomora, želja za osvetom, glasna muzika i buka, čekanje u prometnoj gužvi, slušanje djeteta kako plače, pretjerani rad, početak i završetak škole, gledanje strašnih ili stresnih filmova, gledanje i slušanje televizije, dugi telefonski razgovori, plaćanje računa sve su to razlozi koji naš organizam čine potencijalno kiselim.

S druge strane osmjeh, zagrljaj, šale, slušanje klasične ili tihe glazbe, boravak u prirodi, šetnja, rad u vrtu, promatranje cvijeća i biljaka, pjevanje, gledanje djece kako se smiju i igraju čine naš organizam alkalnijim.


BIOLOGIJA NIJE ISTO ŠTO I KEMIJA

Sada smo postavili osnove oko funkcioniranja našeg organizma i štetnih učinaka koji dolaze izvana, kroz usta u obliku hrane. No srećom imamo izbor i mogućnost odabrati ORGANSKU HRANU. Danas je puno spominjemo, no još uvijek mali broj ljudi razmišlja o njoj i koristi je. Osim više cijene od ostale hrane, ljudi ne vide neku veliku razliku, ali mislim da je zapravo glavni razlog neznanje što je to zapravo organska hrana i koje su njezine stvarne prednosti.

Kod organskog uzgoja naglask treba biti na TLU.

Od početka svog postojanja biljke su samodovoljne za rast i održavanje. Osim njihove fantastične povezanosti sa sunčevom svjetlošću, biljke su naučile "uzgajati" svoje tlo.

Naime, istraživači su otkrili da samo određene vrste bakterija i gljivica jedu mrtve biljke jer one točno znaju kako da na vlastitu trulež privuku samo one mikroorganizme i gliste koje će stvoriti korisne minerale za tlo na kojem će rasti druge biljke te vrste.

Kako to rade? Koncentracijom šećera u svom korijenju! Zato je korijenje od cikle ili mrkve puno slađe od ostalih dijelova biljke. Na taj način biljke uzgajaju te određene mikroorganizme i gljivice koje onda stvaraju humus (organsku tvar) koji je bogat upravo najpotrebnijim mineralima za tu vrstu biljaka. Stoga je očito da je kvaliteta tla od presudne važnosti za preživljavanje biljaka. Ako želimo znati koje hranjive tvari dobivamo iz biljaka onda moramo istražiti i tlo na kojem rastu jer mi konzumiramo minerale iz tla preko biljaka. I zato, koliko god to čudno zvučalo, naša dobrobit ovisi o kvaliteti tla na kojem raste naša hrana, jer pravi izvor hranjivih tvari za ljude je tlo, a ne biljke.

Već iz toga možemo razlučiti koja je razlika između organske i konvencionalne poljoprivrede. Organska (ekološka) metoda hrani mikroorganizme u tlu, a konvencionalna nastoji hraniti biljke. Zbog toga opskrbljuju tlo dušikom, kalijem i drugim kemikalijama radi "zdravlja" biljaka, a ekološki poljoprivrednici se brinu da nahrane žive organizme u tlu koji pružaju uravnotežene hranjive tvari biljkama.

Ljudi da bi živjeli moraju uzimati hranu, a ne kemikalije. Isto vrijedi i za mikroorganizme u tlu, oni ne mogu preživjeti kad se hrane umjetnim gnojivima. Njima ih uništavamo i na taj način tlo pretvaramo u prašinu na kojem niti jedna biljka ne može rasti.

I zato da bi biljke koje jedemo imale neophodne hranjive tvari koje su stvorili mikroorganizmi u tlu, moraju rasti na organskom tlu gdje ima puno organske materije ili humusa, a ne na tlu koje je "hranjeno" kemikalijama zato što BIOLOGIJA NIJE ISTO ŠTO I KEMIJA.


Iako je ovo tema o kojoj se može pisati nadugačko i naširoko, sada bih stala. Htjela sam vam dati kratak uvid u ono što sam ja naučila, jer mi je trebalo puno vremena da sve to naučim i povežem. Po meni najbitnije smjernice su da shvatite kako funkcionira naš organizam, kako određene tvari iz hrane utječu na njega i u čemu je razlika između konvencionalne i organske hrane.

Ako ste bili u dilemi, ako ste željeli doznati nešto više o prehrani i procesima u tijelu vezanima uz nju, a niste imali vremena ni volje surfati po internetu jer tamo ima šuma informacija i što više čitate imate osjećaj da sve manje znate, nadam se da ste sad dobili osnove kako bi mogli proučavati dublje i dalje u smjeru koji vas zanima.

I zato:

Uzmite vremena za sebe!

Posvetite se sebi!

Slušajte svoje tijelo, ono vam stalno govori što mu odgovara, a što ne.

Znam da uvijek razmišljate o onome što morate napraviti, što vas čeka, kako će biti sutra na poslu, sastanku, kako ćete otplatiti kredit - ali ako se DANAS posvetite sebi, sutra ćete se bolje osjećati. Svaki dan je važan i svaki korak napravljen u današnjem danu izuzetno je bitan na dugoročnom planu.

Kao što je važno da operete zube, otuširate se i odete na posao,

tako je važno i ŠTO JEDETE.




24 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page