KAKO ODGOVARATI NA ŽIVOT UMJESTO REAGIRATI

Nemamo uvijek moć nad onim što se događa oko nas, ali imamo veliku moć nad onim što se događa u nama. Izvan nas leži bezbroj elemenata koji utječu na našu podsvijest i to kroz cijeli život. Najčešće ljudi ne znaju tu činjenicu i misle da sve ono što im se događa nema nikakve veze sa njima samima i njihovom podsvijesti i da su zapravo bačeni u tornado u kojem nemaju nikakvu mogućnost kontrole i promjene smjera. Pogotovo je to vidljivo u lošim ili teškim situacijama. Čovjek REAGIRA na situaciju umjesto da ODGOVARA na nju. Možda vam se čini da nema tu bitne razlike, ali razlika je ogromna i kad je shvatite htjet ćete odgovarati na život jer to znači da njegujete samosvijest i živite svoje istinsko ja.

U svakoj situaciji koja zahtijeva vaš angažman suočavate se sa odlukom da li ćete reagirati ili odgovoriti. Iako te riječi zvuče slično, zapravo znače potpuno drugačije odnose prema svijetu.

Reakcija je impulzivno ponašanje koje je potaknuto podražajem izvan vas. Kada reagiramo dopuštamo našim najosjetljivijim emocijama da diktiraju naše postupke. Ponekad se ni sami (duboko u sebi) ne slažemo s tim načinom ponašanja, no svejedno to uradimo.

Npr. ako vam netko uputi neki uvredljivi komentar, a vi uzvratite natrag sličnim uvredljivim komentarom. To su trenuci kada ljutnja ili bol kontroliraju ono što radimo.

Odgovor je radnja ili izjava koja odražava uvjerenja i poglede našeg bića. Kada odgovaramo ne dopuštamo da naše aktivirane emocije izvuku ono najlošije iz nas. Umjesto toga govorimo s holističkim razumijevanjem trenutne situacije. Ako uzmemo isti primjer od malo prije, način da odgovorite na uvredljiv komentar je da uzmete trenutak za stanku, procesuirate događaj i zatim govorite iz empatije i suosjećanja. Kada to učinite, vjerojatno je da ćete usmjeriti razgovor u konstruktivnijem smjeru.

Ono što je jako važno da biste mogli odgovoriti drugima je da se prvo morate pozabaviti sobom. Kada ste u situaciji da postupci druge osobe u vama izazivaju neugodne osjećaje bitno je ostaviti prostora za vlastito iskustvo. Prije nego što progovorite slušajte sebe i dajte si vremena da obradite ono što doživljavate. Kako reagirate na druge zapravo se temelji na tome koliko dobro reagirate na svoje vlastito unutarnje iskustvo situacije. Kada su aktivirane negativne emocije lako im posvećujemo pažnju. Sigurno ste primijetili da kad ste ljuti da vam se čini da je to jedina stvar na ovom svijetu koja tada postoji.

No, bez obzira na vrijednost naših emocija ne smijemo dozvoliti da nas one kontroliraju. Odmakom od situacije stvaramo povoljnu okolinu koja nas distancira od emocija koje inače prijete svojom kontrolom nad nama. Na taj način slušate sebe i svoje ja.

Kada se osjećate opet usredotočenima onda odgovarate na vanjsku situaciju.

Jer prvo ste se pozabavili sa svojim vlastitim osjećajima i lakše ćete ih prenijeti drugima. Ako ste se našli u situaciji u kojoj ste povrijeđeni skloni ste misliti da znate sve strane te situacije, no istina je da znate samo kako se osjećate tog trenutka. Zato, kada razgovarate može biti vrijedno podijeliti vlastito iskustvo umjesto da stvarate pretpostavke o iskustvu druge osobe.

Recimo ako vas netko svojim komentarom povrijedi možete reći: "Osjećam se povrijeđeno zbog komentara koji si upravo dao." ili "Kada čujem taj komentar, doživim priču kao da ti nije stalo do mene i osjećam se zanemareno." Ako govorite o svojim mislima kao o "priči", a o svojim emocijama kao "osjećajima" možete izraziti svoje iskustvo bez da implicirate da poznajete tuđe iskustvo.

Da ste samo reagirali na tu situaciju onda bi odgovor bio nešto kao: "nije ti stalo do mene i pokušavaš me povrijediti!" Tu ne govorimo o svom iskustvu nego drugoj osobi govorimo kakvo je njezino iskustvo, iako to uopće ne mora biti točno. To je samo naša percepcija koja se vjerojatno uvelike razlikuje od stvarnog iskustva te osobe.

Kada razgovaramo na taj način praktički zatvaramo razgovor jer se tu nema više šta reći. To je ono što reaktivni bijes radi - navodi nas da je naše stajalište jedino vrijedno razmatranja. Kada razgovor postane optužujući, bol se povećava i nema napretka.

S druge strane kada odgovaramo zapravo dijelimo vlastito iskustvo na suosjećajan način. Tako ne samo da izbjegavamo daljnju bol već stvaramo prekrasnu priliku da nas se čuje. Druga osoba će vjerojatno ostati otvorena i s obzirom da ste s njom podijelili vlastite osjećaje na promišljeni način vjerojatno će razumjeti i suosjećati sa vama i čak se možda i ispričati za ono što je rekla. Osim toga, ta osoba isto tako može podijeliti svoje vlastito iskustvo koje se može razlikovati od onog što ste vi vidjeli. Ovo je proces koji je sličan većini vanjskih izazova sa kojima se svakodnevno suočavamo. Ako uzmemo vrijeme za sebe, da se upoznamo, da znamo prepoznati svoje osjećaje i napraviti odmak od njih bit ćemo u stanju uvijek odgovoriti drugima na način u koji zaista vjerujemo.